Oliver Dragojevic — Vrime bez vrimena

Kada prid srce

izbacin iskre

lipo i grubo

suze i sne

Jedino ona

traje i sja

nase je vrime

bez vrimena

Ona je zakon

miran i tih

u toj dubini

bizin od svih

I onda san svoj

miran, jer znan

da tamo san

di pripadan

Ref.

Kada je tu, sve se smiri

u tren vitru zastane dah

nebo zagrli more, i tada znan

da san zauvik njen

i svaki novi san dan

nebu na tom zahvalan

Drzin na uzdi

nadu i straj

jer svemu sta vridi

mirisen kraj

Ref.

Ona me uci

tu tajnu koju znan

toliko malo lipog triba

a tako puno da