Oliver Dragojevic — Vrime Bozje

Nevera se sprema, vitar lupa skurama

sidin isprid cakla pa se borin s urama

ruvinana dusa tesko vrime podnosi

nakon bola i bestimji

Ostalo je samo ovo vrime Bozje

da se sa njin borin pa da slomjen uvenen

poslidnja je kisa dusu mi potopila

ti se nisi vratila

Ref.

Ja ne smin vise tvoju sliku jubit’

ja ne smin vise tebe sanjati

jer u samoci ja polako sidin

a jubav zelin, jubav dozivan

Nek’ dragi Bog mi grisnu dusu prosti

jer opet san te jutros prokleja

a nevera je ucinila svoje

i na tebe me opet sitila

Ref.

A nevera je ucinila svoje

i tebe mi je opet vratila

opet vratila, opet vratila

nevera je tebe opet vratila

opet vratila, opet vratila