Rade Serbedzija — Brodovi

Brodovi su plovili ka jugu

brodovi su donosili tugu

brodovi su, zato, da se prate

brodovi su, da se jednon vrate

Brodovi su ranjavali zore

dok si jutron hodila na more

dok si dane cekala na rivi

brodovi su svemu bili krivi

U zivotu, srcu svome zelje

sva´ko jednu ispuniti mora

nisan znao, ka´ i drugi judi

volija san biti nasrid mora

A, svitovi, vrte se u krugu

sve je isto, ka´ u mome mistu

morima san utapao tugu

voli´ san te najvise na svitu

A, jednog dana, vodjen zvizdon mojon

ka´ i mnogi, umoran da luta

zadnji put san doplovija brodon

dosa´ san ti sa dalekog puta

Samo san ti pogladija kosu

usnon vrelon dodirnija ti ruku

mojin srcen prosle su oluje

cujes li, u zilama mi bruje

A ti si svoje bilo lice skrila

rukon samo poravnala kosu

nemoj, nemoj, ne stidi se, mila

ti se za me nisi izminila

Ka´ i nekad, gradon cemo proci

za nas vrime nikad stalo nije

obeca´ san, kuci da cu doci

zivi´cemo, isto ka´ i prije