Kategorija: Rade Serbedzija

Tko nevjerne usnice ceka s okusom meda i mlijeka taj ime tvoje zna, Barbara taj usne tvoje zna, o, Barbara Taj zna da je postelja tvoja od trnja i cvijeca svih boja i onda kad je voljena Barbara malo je nevjerna, o, Barbara I tako se igra i sali svojim rukama i usnama malim i… Nastavi sa čitanjem Rade Serbedzija — Barbara

Brodovi su plovili ka jugu brodovi su donosili tugu brodovi su, zato, da se prate brodovi su, da se jednon vrate Brodovi su ranjavali zore dok si jutron hodila na more dok si dane cekala na rivi brodovi su svemu bili krivi U zivotu, srcu svome zelje sva´ko jednu ispuniti mora nisan znao, ka´ i… Nastavi sa čitanjem Rade Serbedzija — Brodovi

Sporo je presla preko starog mosta izula se bosa, na kamen sjela kao da joj nije tog dodira dosta skamenit nad rijekom kao da se htjela Onda je ponijela duga kolona nijemu ko sfingu sto oci krije jos su je vidjeli kraj stadiona i vise je nitko vidio nije Ref. Hej, gdje li je sada… Nastavi sa čitanjem Rade Serbedzija — Aida

Sretoh je davnog ljeta u blizini Kvaternjaka imala oci plave, a kose boje maka laganim korakom prosla je ispred malenog kafea zanijemila ulica ijela od njenog zmijskog tijela Zazvidih i dobacih ‘hoces na pice mala’ rekla je samo ‘hvala. i nisam tvoja mala’ ‘uzmi ruzicu ovu, ocuti kako mirise’ rekla je kratko ‘ne’ i nista… Nastavi sa čitanjem Rade Serbedzija — Kose boje maka

Chi cerca una bocca infidela che sappia di fragola e miele in lei la trovera Barbara in lei la bacera Barbara Lei sa che ogni letto di sposa e fatto di ortica e di rosa per questo ad unaltra eta Barbara l’amore vero rimandera Barbara E intanto lei gioca all’amore scherzando con gli occhi ed… Nastavi sa čitanjem Rade Serbedzija — La canzone di Barbara

Opet mi se tajno sa fresaka smesis sa zavetnih slika kamenih album a ja bih da ljubim, a ja bih da gresim kneginjice moja sa carskoga druma Djakoni ti casni zabajali lice u letopis bdenja u mudrosti duma i pred tobom klece lepa zatucnica kneginjice moja sa carskoga druma Ref. Ljubavi ziva, najsladje breme zbog… Nastavi sa čitanjem Rade Serbedzija — Kneginjica

Noc je u mojoj sobi, mrak nam topi vrijeme modra sjeta pada mi na oci omamljen tobom pisem zadnji stih na ovoj ploci Nemir je moja sudbina, ovo vrijeme usporava sate dodirujem ti zaspale oci cuvam tvoj san, ti si zadnji stih na mojoj ploci Ref, Hajde, primakni se blize, ljubi me, ljubi polako daj,… Nastavi sa čitanjem Rade Serbedzija — Filipa Kljajica 32

Imam pjesmu za tebe godinama ceka ta i strpljivo namigne sa dalekih obala U njoj vrani konji svi sto su davno zbrisali jednom lica poznata ne pamtim ih vise ja Imam pjesmu za tebe sama sebe pisala od Silbe do Santa Monice mora se nadisala U njoj miris proslih ljeta sjaj i bijeda trosnog svijeta… Nastavi sa čitanjem Rade Serbedzija — Imam pjesmu za tebe (feat. Miroslav Tadic)

I nikad nismo stigli tamo gdje smo krenuli i nikad nece biti to o cem’ smo mastali zagubili smo dusu pomalo, usput i sad u zamci, kao stranci, stojimo Jer se bojimo krenut’ ponovo jer se bojimo da je prekasno za nas a ti i ja kao nekada jos u nama ima vatre, nije nestala… Nastavi sa čitanjem Rade Serbedzija — Eto pjesma

Vani su padali pijanci umjesto snijega bio je sijecanj ili januar, ne sjecam se vise pozvan u tudji stan sjedim u njezinoj sobi bez svjetla ona, u opasnoj dobi, a ja, poput pijetla Pricam joj pjesme ona se divila bedrima, dojkama, kukovima svim svojim sokovima ona se divila mojim stihovima, a ja sam pio vinjak… Nastavi sa čitanjem Rade Serbedzija — Pa to je krasno

Aj, bile su zime lokve u ledu aj, kad smo ka´ i dica hodili u koledu od Rase do Roca od Tara do Bala svaka j´ hiza ma, taj dar darovala Aj, di mi je ´gnjiste i tepla manestra kad surlica sviri ni´dan ne spi didova ruka, tepla i meka va ruku mi vrgla oriha… Nastavi sa čitanjem Rade Serbedzija — Orihi, orihi (Orasi, orasi)

U tvoje je srce hrdja pala s bijelom iglom, u samoci rasute suze, k´o pjena vala Odlazis, odlazim ove noci, o ponoci Ruze su nijeme i suha je fontana tek ljuljacka cvili, sve ce proci al´ nase sutra nova je rana Odlazis, odlazim ove noci, o ponoci Na starom mjestu cekam te ljudi i snovi… Nastavi sa čitanjem Rade Serbedzija — Odlazis, odlazim (feat. Maja Posavec)

Nedjeljno jutro u malom selu ispod Stare planine sunce obasjalo svadbeno kolo i bijele svatove u kolu djevojke tanke, visoke, ruku punih darova i najljepsa od svih u haljini bijeloj Nina Koncareva lijepe djevojke svadbene grlice same kolo vodile jer momaka nema u ovome selu ispod stare planine Puscana jeka propara nebom, svatovi zastali dva… Nastavi sa čitanjem Rade Serbedzija — Nina Koncareva

Ne daj se Ines ne daj se godinama, moja Ines drukcijim pokretima i navikama jer jos ti je soba topla Prijatan raspored i rijetki predmeti imala si vise ukusa od mene tvoja soba divota gazdarica ti je u bolnici Uvijek si se razlikovala po boji papira svojih pisama po poklonima pratila me sljedeceg jutra oko… Nastavi sa čitanjem Rade Serbedzija — Ne daj se Ines

Bezbroj je stranica knjiga vremena okrenula dok nisam tebe srela sve se okrenulo i promijenilo Ref. U daljini nebo umiva zemlju zrakama sunca moja te je dusa dozvala dodirom srca Dragi putnik iz daljina poznajem te od davnina moja te je dusa poznala U mojim ocima svijet od sivila, i prasina dok nisam tebe sreo… Nastavi sa čitanjem Rade Serbedzija — Moja te je dusa dozvala (feat. Maja Tatic)

Veceras svaka kuca k’o prava zvijezda sja toplina malih stvari i njeznost dodira al’ negdje u starom kraju gdje sam rodjen ja nad nasom starom kucom tek zvijezda Danica sja a negdje u starom kraju gdje sam rodjen ja nad nasom starom kucom tek zvijezda Danica sja Veceras tvoje oci gore k’o sunca dva brane… Nastavi sa čitanjem Rade Serbedzija — Moja Bozicna

Moja mala, malena suknjica joj sarena kosuljica bijela, bas mi je vesela Moja mala, malena Milica kosuljica bijela, bas mi je vesela moja mala, malena Milica Neka jutro pozlati tvoje nove korake rijeka da te umije, sunce da te ogrije moja mala, malena Milice rijeka da te umije sunce da te ogrije moja mala, malena… Nastavi sa čitanjem Rade Serbedzija — Milica

Jos nocas, draga, budi tu kraj mene ti u nasoj sobi sjecanje nek izgori Ref. Poleti, ptico, pustim poljem rasiri krilo ranjeno i leti, ptico, kraju boljem sokol te nije volio Jos nocas, draga, njeznost stara govori to traze luku mojih snova brodovi Ref. Jos nocas, draga, Don Kihot zivi u meni jos samo nocas… Nastavi sa čitanjem Rade Serbedzija — Rastanak

Upucujem ovu lijenu popodnevnu misao njeznu i pohotnu u ono dvoriste u kojem sam vas gledao, draga susjedo Tisucu devetsto pedeset sedme godine kada je bila jesen slicna ovoj i kada su jos u moj san udarali prozori roditeljske kuce utopljene u sibenskoj jugovini U gradu koji je postajao moja bolnica a mojom napola razbudjenom… Nastavi sa čitanjem Rade Serbedzija — Popodnevna pjesma

Ljude si htio uciniti boljim i gasio zar na dlanu sve sto si mogao sutnjom im reci izgorjelo u jednom je danu Pa si im pjevao, pa si im svirao pa si im ranjene duse mirio sve dok ne ubise druga tvoga i prvi zapalise grad Ref. 2x Ej Boro, beli Boro rasuse se nasi… Nastavi sa čitanjem Rade Serbedzija — Pjesma za Bekima

Ponekad dolazim, ponekad odlazim al’ sto je sto ja ne znam ponekad jesam, ponekad nisam al’ tko je tko, zaboravio sam Obicno sutim, al’ sve pamtim sto da ti kazem, znas i sam uvijek je bilo i bit ce svjetla da obasja nas san Idu dani, traju snovi vrijeme s nama putuje al’ na jednom… Nastavi sa čitanjem Rade Serbedzija — Ponekad dolazim, ponekad odlazim

Dodju tako, ponekad neke tamne ure sjetim se drugara starih ili neke davne cure Zatvorim oci polako boli me sjecanje svako dodju tako, ponekad neke tamne ure Vratim se mladosti svojoj i prvoj cigareti sjetim se ljubavi prve i prepustim se sjeti Zamisljam gradove stare ulice, trgove, ljude dodju tako, ponekad neke tamne ure Ja… Nastavi sa čitanjem Rade Serbedzija — Pismo iz Londona

Opet su u gradu, proljece gdje kusa kako park kraj tvrdje mjesecina kupa i dok zvijezde gasnu, pazljivo te slusam da sjajno je bilo dok smo bili skupa Proljece je nocas opet u tvom tijelu a ja slutim neke cvjetove sa grana dodirnut te zelim, ispuniti cijelu uspomenom jasnom nekih davnih dana Ref. Panonske tresnje,… Nastavi sa čitanjem Rade Serbedzija — Panonske tresnje

Bugarku sam jednu volio u Sofiji davne jeseni ni votkom je nisam prebolio k’o zastava zivi u meni Voljela me Vanja na pola srce njeno puno strahova na prozoru me zeljno cekala iza zeljeznog zastora Ref. 2x Ej Vanja ti Vanja ti me ostavi Vanja ti me zaboravi Vanja drugog zaljubi Vanja Tvojite crni oci… Nastavi sa čitanjem Rade Serbedzija — Vanja

Da li znas, i ja sam nekada imao grad ulice, draga lica u dvoristu pod kestenom stol, nekada prasnjava slika i cesta od sna curice, drugova pjesma u dusi se budi djetinjstvo Zamisli, mirise lipa i ljeto je tu kasnije snjegovi, pramen sam magle pod neonskim svijetlom u zimu pricam ti, im’o sam druga k’o… Nastavi sa čitanjem Rade Serbedzija — Vec sam ti pricao to

Na klupi pred vratima sjedila sama bas na ta vrata sam trebao uci u haljini bijeloj sa rupama dama haljine takove ne vidjeh kuci Ja prvo zanijemih pa rekoj joj hej ona me pogleda sekundu duze Hi to you kaze, a na halji buze namiguju na me It will be OK A tu je da… Nastavi sa čitanjem Rade Serbedzija — Uvijek negdje drugdje

Budim je zbog sunca koje objasnjava sebe biljkama zbog neba razapetog izmedju prstiju budim je zbog reci koje peku grlo, volim je usima treba ici do kraja sveta i naci rosu na travi budim je zbog dalekih stvari koje lice na ove ovde zbog ljudi koji bez cela i imena prolaze ulicom zbog anonimnih reci,… Nastavi sa čitanjem Rade Serbedzija — Uzalud je budim

Kako je tesko biti slab kako je tesko biti sam i biti star, a biti mlad I biti slab i nemocan i sam, bez igdje ikoga i nemiran i ocajan I gaziti po cestama i biti gazen, u blatu bez sjaja zvijezde na nebu Bez sjaja zvijezde udesa sto sijase nad kolijevkom sa dugama i… Nastavi sa čitanjem Rade Serbedzija — Svakidasnja jadikovka

Sedamdeset i dva dana sedamdeset i dva dana na mom srcu lezi rana sedamdeset i dva dana na mom srcu lezi rana Nije rana od bolesti nije rana od bolesti vec od tuge i zalosti nije rana od bolesti vec od tuge i zalosti Znas li sto si govorila znas li sto si govorila kad… Nastavi sa čitanjem Rade Serbedzija — Sedamdeset i dva dana

Pise mi majka iz Beograda brine se kako mi je oni su, kaze, u redu pitaju kako sam ja Ref. U mome zive nemiru pobratimstva lica u svemiru polako ucim slovenski Pisu mi djeca iz Zagreba brinem se kako im je oni su, kazu, u redu pitaju kako sam ja Ref. Ponekad popijem pice s’… Nastavi sa čitanjem Rade Serbedzija — Slovenska

Vrijeme je da se kaze vrijeme je da se mora vrijeme se u meni slaze k´o raspuknula kora Vrijeme se olujno vije vrijeme me, napokon, treba uspinju se kletve do ovog tmurnog neba Da li sam dovoljno znao za tebe rijeci prave a sve sam, cini se , dao sve, od snova i od jave… Nastavi sa čitanjem Rade Serbedzija — Vrijeme je, draga, vrijeme je

Ako me sretnes negdje u gradovima stranim po kojima se muvam u posljednje vrijeme Sretni me kao da me sreces prvi put nismo li se mi vec negdje vidjeli kazi i zaboravi Zaboravi, dane koje smo nekada zajedno i noci zaboravi gradove kojima smo mjenjali imena i ucrtavali u karte samo nama dostupne Onaj hlad… Nastavi sa čitanjem Rade Serbedzija — Zaboravi