Rade Serbedzija — Svakidasnja jadikovka

Kako je tesko biti slab

kako je tesko biti sam

i biti star, a biti mlad

I biti slab i nemocan

i sam, bez igdje ikoga

i nemiran i ocajan

I gaziti po cestama

i biti gazen, u blatu

bez sjaja zvijezde na nebu

Bez sjaja zvijezde udesa

sto sijase nad kolijevkom

sa dugama i varkama

O, Boze, Boze, sjeti se

svih obecanja blistavih

sto si ih meni zadao

O, Boze, Boze, sjeti se

i ljubavi i pobjeda

i lovora i darova

I, znaj, da Sin tvoj putuje

dolinom svijeta turobnom

po trnju i po kamenju

Od nemila do nedraga

i noge su mu krvave

i srce mu je ranjeno

I kosti su mu umorne

i dusa mu je zalosna

i on je sam i zapusten

I nema sestre, ni brata

i nema oca, ni majke

i nema drage, ni druga

I nema nigdje nikoga

do igle draca u srcu

i plamena na rukama

I sam i samcat putuje

pod zatvorenom plaveti

pred zamracenom pucinom

I komu da se potuzi

ta, njega nitko ne slusa

ni braca, koja lutaju

O, Boze, zeze tvoja rijec

i tijesno joj je u grlu

i zeljna je da zavapi

Ta besjeda je lomaca

i duzan sam je viknuti

ili cu glavnjom planuti

Pa, nek´ sam krijes na brdima

pa, nek´ sam dah u plamenu

kad nisam krik sa krovova

O, Boze, tek da dovrsi

pecalno ovo lutanje

pod svodom, koji ne cuje

Jer, meni treba mocna rijec

jer, meni treba odgovor

i ljubav, il´ sveta smrt

Gorak je vijenac pelina

mracan je kalez otrova

ja vapim zarki ilinstak

Jer mi je mucno biti slab

jer mi je mucno biti sam

kada bih mogao biti jak

Kada bih mogao biti drag

no, mucno je, najmucnije

biti vec star, a tako mlad



(prema Tinu Ujevicu)