Rade Serbedzija — Pa to je krasno

Vani su padali pijanci umjesto snijega

bio je sijecanj ili januar, ne sjecam se vise

pozvan u tudji stan

sjedim u njezinoj sobi bez svjetla

ona, u opasnoj dobi, a ja, poput pijetla

Pricam joj pjesme

ona se divila bedrima, dojkama, kukovima

svim svojim sokovima

ona se divila mojim stihovima, a ja sam pio vinjak

Jedino sto je znala reci, pa to je krasno

i meni je sve bilo jasno i uzasno i strasno i zao

i sva bih blaga dao da mi se vrate rijeci

sto sam joj reko, ali bilo je vec kasno

Ona je lezala pored kamina i kao da se kaje

rumena od vatre vina, plakala je

i nehoteci grjesila jе milujuci jastuk

misleci pritom da sam vuk koji ce skociti

a ja sam bio pozvan, ako se nе varam

u ovaj stan tek nesto popiti

i sjedio sam potpuno miran

Dosada je glodala tisinu, vatra se jarcala u kaminu

a ona je pricala o svojoj macki i o ludnici u diskicu

i o nekom crnom mladicu koji ima kola

i deset milijuna na knjizici

I meni je sad stvarno sve bilo jasno

i rekao sam djevojcici

pa to je krasno, to je zaista krasno

i otisao sam padajuci sa snijegom po ulici