Rade Serbedzija — Nina Koncareva

Nedjeljno jutro u malom selu ispod Stare planine

sunce obasjalo svadbeno kolo i bijele svatove

u kolu djevojke tanke, visoke, ruku punih darova

i najljepsa od svih u haljini bijeloj Nina Koncareva

lijepe djevojke svadbene grlice same kolo vodile

jer momaka nema u ovome selu ispod stare planine

Puscana jeka propara nebom, svatovi zastali

dva siva sokola ranjeno kliknula, u nebo poletjela

zadrhtala suma, utihnule ptice i stara planina

na crnim konjima dva jahaca iz sume doletjela

i sunce vec zaslo je vecer se spustila u selu nigdje nikoga

a u bijeloj haljini svog dragog cekala Nina Koncareva

Vranci se propeli bijesom noseni, a jahaci umorni

bijelu kosulju, crvenu, krvavu, spustili preda nju

uzela bijelu kosulju krvavu, na grudi je prislonila

i dugo tako svog dragog grlila Nina Koncareva

noc je minula i zora obasjala selo ispod planine

i bijelu haljinu nijeme i kamene Nine Koncareve

i bijelu haljinu nijeme i kamene Nine Koncareve