Kategorija: Robert Funcic

Sagradit cu brod svojim rukama svojim znojem, zadnjim kapima i svojim srcem, ili bar onim sto jos ostalo je od njega To biti ce brod s bijelim jedrima s bijelom pjenom oko bokova bez sidra, bez luke, bez konopa moj brod, bez imena Koliko su daleko mora gdje se sve zaboravlja i koliko sam te… Nastavi sa čitanjem Robert Funcic — Brod

Jos dok su ceste bile duge duge, beskrajne nije mi bilo vazno kuda vode dok ti si uz mene Jos dok je svijet bio ono satkan od nadanja mi smo vozili kroz noc prema ljetu, i juznim zvijezdama Ref. Gdje si sad, ponekad pitam se bi li me prepoznala bojim se da vise nisam djecak,… Nastavi sa čitanjem Robert Funcic — Djecak

Pocinje kisa i ti, kao drugi trazis zaklon sivi grad, sivi ljudi koji cekaju u zaklonu cekaju A sto metara dalje na Jadranskom trgu ona stoji na kisi i gleda dugu u zaljevu dugu u zaljevu trebao si biti tu Ref. Grad Rijeka zove se tu se ulice sve ruse u more Grad gdje trazio… Nastavi sa čitanjem Robert Funcic — Grad

Sican se, bilo je to lito za nas najdu´je jutron bi partili na zmorac, put idile Na krmi san ja drza´ timun ti si, na provi, se suncala tvoja kosa na vitru ca, za sricu, jos triba Ref. Sad Kalelargon ne smin proc´ jer, svi znaju to mi nismo zajedno Nasrid kanala ja cu poc´… Nastavi sa čitanjem Robert Funcic — Lito

Sasvim obicno je jutro magla je na ulici i predgradje je obicno i taxi, sto dolazi Sasvim obicna prtljaga spremna je na ulazu gdje dvoje ljudi, poput nas grle se i rastaju Ref. Ni mi, ni mi nismo uspjeli tu ljubav izbjeci i sto sad s njom u ovom jutru maglovitom Ne, nismo mi, nismo… Nastavi sa čitanjem Robert Funcic — Ne zaboravi me

Ovo su psece godine prodje jedna, a proslo ih sedam zivot je oglodana kost al´ jos ga griznem, jos ga ne dam Ovo su pasje godine nitko te ne zeli udomit´ tako je, kad repom ne mases i ne das se pripitomit´ Ref. Sad sve vidim, sad sve znam sada kad nevidljiv sam svi kroz… Nastavi sa čitanjem Robert Funcic — Pasje godine