Na prijestolu sjedi sultan
silni ekber car
a do njega mlad vezire
mladi Begmen Parg
Kazuj meni, mlad vezire
imena ti tvog
ko ti dade zlatne kljuce
od harema mog
Dala mi ih seja tvoja
i poljupca dva
a do zore kol’ko bjese
ni sam ne znam ja
Znas li, bolan, mlad vezire
snasao te jad
da ce dzelat glavu tvoju
odrubiti sad
Stani malo, saslusaj me
ja sam svemu kriv
ljubljah, ljubit’, ljubicu je
sve dok budem ziv
Na te rijeci skoci sultan
k’o razjaren div
mir zavlada k’o da nikog
ne imade ziv
Dok najednom zazubori
milostivi glas
ljubite se sultan-ekber
blagosilja vas