Sinovi ravnice — Zena boginja

Mokre kose na jastuku

uzdasi u zoru ranu

bose noge na krevetu

i ugrizi na ramenu

Jedre grudi na obzoru

saptaji u kasni sat

rose trag na prozoru

i poljubaca citav vrat

Ref.

Pomela me, pomela zena boginja

ljubav je njena k’o magija

napila me, opila s tajnog izvora

dusu moju u svoju sljubila

Usne su njene tako medene

sa njih bih popio i otrove

moram se pazit, jer nisam mlad

zbog nje umro sam dva put do sad

Ref.